Da li da kažemo da je On taj koji spaja dvije strane Egeja, ili da kažemo da razdvaja dvije strane, ili da kažemo da je kriza nastala zamjenom dviju strana, ne znam. Ali nakon perioda razmjene stanovništva, nakon onih migracija poznatih kao posljednja migracija iz bivše Jugoslavije, njegova porodica bila je samo jedna od hiljada porodica koje su se naselile u Izmir… Iako je bio malo dijete kada je došao iz svoje stare domovine u novu, imao je toliko velikih snova…
Cijela porodica je migrirala iz mjesta koje se sada zovu Orizare, Općina Veles u Sjevernoj Makedoniji, (Köprülü Çeltikçi.) Možda su jedva spasili živote zbog teških uslova u kojima su živjeli, i poneki komad namještaja, koliko su mogli ponijeti.
Naravno, nisu bili jedini pojedinci ili porodice koje su dijelile istu sudbinu u periodima razmjene i sličnim migracijama. Nažalost, ovu bol nisu doživjeli samo oni sa druge strane Egeja, ista patnja zadesila je i ljude na ovoj strani Egeja, koji su morali napustiti svoje domove, zalivajući bašte suzama, baš kao i On i njegova porodica, koji su stigli u Anadoliju dok su još bili djeca, i hiljade drugih porodica koje su bile protjerane iz svojih domova
U Orizaru (Çeltikçi) je vjetar puhao baš kao i na obalama Egeja. Septembar je tamo zadržavao ljetnu toplinu i stanovnicima nije dopuštao da osjete promjenu godišnjih doba. Još uvijek su mislili da je ljeto. Njegova sjećanja na staru domovinu sačinjavala su nekoliko rečenica iz priča starijih i uspomena koje je čuvao. Da vidi rodni kraj i provjeri živote nekoliko preostalih rođaka bilo mu je suđeno tek mnogo godina kasnije.
U odlomcima romana na kojem radim, koje smo upravo čitali zajedno, napravio sam male izmjene. U svojoj priči htio sam prikazati zajedničku sudbinu, a ovdje, u našem gradu, ono što nas je povezalo i upoznalo s njim, bijo je sport, posebno fudbal, i naravno, nikoga drugog osim našeg dragog profesora Dr. Šabana Acarbaya, koji je bio dijete opisano u mojoj priči…
Šaban Acarbay i njegova porodica su migrirali dok je on bio dijete i morali su se naseliti u potpuno novom gradu… Ipak, ljubav i čežnja za domovinom, osjećaj pripadnosti i povezanosti s novom domovinom pomogli su mu da se brzo prilagodi i godine su prolazile munjevitom brzinom.
Njihova marljivost i odgovoran, disciplinovan stav prema životu učinili su njihovo svakodnevno življenje lakšim i bili su ključni u postizanju uspjeha.
Na zemljištima u Čamdibi, Bornova, igrajući fudbal bez opreme, praveći dresove od vreća šećera, počeli su s utakmicama… Prvo među kvartovima, zatim u osnovnoj školi “Uzun Hasan” i kasnije u srednjoj školi “Namık Kemal” (NKL), gdje su se isticali u fudbalu. Istovremeno su nosili dres četvrtne ekipe “Tatlı Mustafalı Yeşilova”. A zatim na Egejskom univerzitetu, gdje je u fudbalskoj ekipi univerziteta bio i igrač i trener… Zatim medicinska karijera, sportska medicina.
Ljekar u A i omladinskim reprezentacijama. Osnivanje Sportsko-medicinskog centra i rukovođenje njime, osnivanje Udruženja fudbalskih trenera Izmira s rahmetli Metinom Oktayom i grupom fudbalskih profesionalaca, kasnije se ovo udruženje transformisalo u “Tursko Udruženje Fudbalskih Trenera” (TÜFAD) Izmir ogranak, sa članstvom koje je raslo do dvije hiljade pod vođstvom Dr. Šabana Acarbaya…
Pored svih svojih obaveza, Dr. Šaban Acarbay uvijek je pružao podršku djeci, mladima, ženama, ljudima i svemu živom. Pisao je članke o sportu, sportistima, sportskom menadžmentu i sportskoj medicini u stotinama novina i časopisa, nastavljajući svoju ljubav prema sportu i kroz pisanu riječ.
Naš drag, legendarni fudbalski stručnjak, igrač, trener, sportski menadžer, i uz to liječnik, specijalista sportske medicine, Dr. Šaban Acarbay, najavio je da završava 37-godišnji mandat predsjednika TÜFAD Izmir ogranka. Na posljednjoj skupštini je rekao: „Ovo je moj posljednji mandat, predajem funkciju mladim kolegama“ – i tada je dao znakove današnjeg trenutka.
Što god da kažemo, napišemo ili opišemo, Doktora Šabana, nije dovoljno! Ni ova stranica, ni društvene mreže, ni bilo koja druga platforma ne mogu izraziti zahvalnost za njegovo ogromno zalaganje za turski sport. Zahvaljujemo vam se u ime sportskog svijeta kojem ste posvetili gotovo pola stoljeća. Mi smo od vas mnogo naučili i još ćemo učiti!
Završavam tekst riječima koje naš dragi profesor Dr. Šaban Acarbay često koristi u svojim govorima, a sada ih koristimo za njega
“Vještina je podložna pohvali.”
“Dobar čovjek nije onaj koji lijepo govori, nego onaj koji radi ono što kaže i kaže ono što može učiniti.”
Glas Orizara 