Vaspitanje i obrazovanje djece je veoma kompleksna i značajna tema kojoj trebamo dati našu punu pažnju i kojom se trebamo aktivno i često baviti. Fokus na temu kako se djeca vaspitavaju i ko nam vaspitava djecu aktualizira se najčešće kada se dese neki nemili događaji ili tragedije u kojoj su učesnici ili izvršioci djeca.
Koliko je važno vaspitanje najbolje nam ukazuje činjenica da od toga zavisi budućnost svih nas.
Vaspitanje utiče na razvoj ličnosti individue a obzirom da smo društvena bića utiče i na razvoj društva i odnosa u njemu.
Najbitniji i najuticajniji faktor u vaspitanju jesu roditelji i porodica u kojoj cijeli proces formiranja ličnosti počinje. Svako dijete je odgledalo svojih roditelja i oni su im uzor od koji uzimaju svaki primjer ponašanja bijo pozitivan ili negativan.
Roditelji moraju biti oprezni kako se ponašaju i šta govore pred djecom, šta gledaju na televiziji i socijalnim mrežama koje su veoma uticajne na vaspitanje i obrazovanje djeteta.
Televizija, socijalne mreže i internet su mač sa dvije oštice na šta bi roditelji trebali posvetiti najviše pažnje, selektirati i uvijek kontrolisati šta dijete gleda jer sve ovo može pozitivno ali i jako negativno uticati na njih.
Drugi važan segment vaspitanja je škola, obrazovne institucije odakle se nastavlja formiranje ličnosti djeteta. Svjedoci smo da obrazovne institucije i obrazovanje su nam je na mnogo nižem nivou nego što je nekada bile. Lošim reformama u obrazovanju i uvođenje nekih izopačenih i neprirodnih stvari u obrazovni program počelo je urušavanje bedema budućnosti.
Nastavni kadar koji uči i vaspitava djecu kroz školstvo većinom se prima partiskom linijom a najmanje na osnovu znanja i kvaliteta. Svaki roditelj treba da zna ko je nastavnik njegovog djeteta, ko je direktor, kako i na koji način se održava nastava, šta se uči na časovima i od kojih udžbenika.
Djeca su veliki emanet o kojem se trebamo dostojno brinuti ne zanemarujući niti jedan segment vaspitanja. Pored posla i ostalih životnih iskušenja roditelji ne smiju zanemariti ili staviti u drugi plan vaspitanje svoje djece.
Država je ta koja treba i može da se bori protiv devijacija u obrazovanju, da se selektira obrazovan kadar prema znanju i kvalitetu, da se zabranjuju i ukidaju programi na televizijama i internetu koji ostavljaju negativne posledice na djecu, a u nekim slučajevima i na odrasle, da na televizijama bude što više obrazovnog programa umjesto nemoralnih i kriminalnih filmiva i emisija.
Svjedoci smo događaja u poslednjih nekoliko dana u Republici Srbiji od kojih je cijeli region u zgrožen. Znamo da je to rezultat onoga što su ignorisali i gurali pod tepih nekoliko decenija roditelji i država. Ukoliko ne uzmemo pouku i ne pokrenemo neke promene u porodici i društvu ovakvi događaji se mogu lako ponoviti.
Počnimo preuzimati mjere i odgovornost dok ne bude kasno, krenimo od svoje porodice i mjesta u kojem živimo, tako što nećemo ignorisati niti jedan oblik nasilja već upozoraviati i boriti se protiv njega. Potrudimo se da više komuniciramo sa djecom i vodimo brigu o tome šta ona uče u školi, zalažimo se da budu uključena u društveno korisnim aktivnostima i sportu, da se više druže i zbližuju.
Naše udruženje “Glas Orizara” kroz dugogodišnje aktivnosti koje su svima poznate i javno dostupne nastoji da omladina bude deo svakog društveno korisnog projekta. Najbolji primjer toga je formiranje fudbalske škole da djecu u kojoj se oni preko sporta upoznaju, druže i provode vrijeme na kvalitetan način.
Ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo uzeti pouku iz nje i time pridonijeti ga bolju budućnost.
Glas Orizara 